Utorak 17 mart 2020 godine na RTS 1 u 18.55h emitovana je nova emisija kviza Slagalica.
Predlog knjige - Istinita prica
"Idi sada", reče ona, "uz obalu reke prema kući. Ako će otac umreti ovaj put, tada ćeš sresti njegovog duha." Moja anksioznost i strepnja mogu se zamisliti: - Ja sam bio tako pun sujeverja i čija je mašta bila tako lako uzbuđena. "A nisi ništa upoznao, zar ne?" pitao sam majku kad sam se vratio kući. Uveravao sam je, otkucavajućim srcem, da je nemam. Moj otac je umro treći dan nakon toga. Njegovo leš je ležao na krevetu: zato sam spavao s majkom. Cvrčak je cvrkutao cijelu noć. "On je mrtav", rekla je moja majka obraćajući se; "Ne trebate ga zvati. Ledena devica ga je dovela." Razumeo sam šta ona misli. Sjetio sam se da je pred zimu, kada su se naša prozorska stakla smrznula, moj otac pokazao na njih i pokazao nam figuru devojke sa ispruženim rukama. "Došla je po mene", rekao je on u šali. A sada, kad je ležao mrtav na krevetu, moja se majka setila toga, i to je okupiralo i moje misli. Sahranjen je u crkvi svetog Knuda, kod vrata na levoj strani koja dolaze od oltara. Moja baka sadila je ruže na njegov grob. Tu su sada na istom mestu dva groba stranaca, a trava takođe zeleni na njima. Nakon očeve smrti bio sam u potpunosti prepušten samom sebi. Moja majka je izašla da se pere. Sama sam doma kod svog malog teatra, izrađivala odjeću za lutke i čitala predstave. Rečeno mi je da sam uvek bio čist i lepo obučen. Odrastao sam; kosa mi je bila duga, svetla i skoro žuta, a ja sam uvek bosonog glave. U našem kraju je stanovala udovica sveštenika, Madam Bunkeflod, sa sestrom njenog preminulog muža. Ova gospođa mi je otvorila svoja vrata, a njena je bila prva kuća koja je pripadala obrazovanom razredu u koji sam ljubazno primljena. Pokojni sveštenik je pisao pesme i stekao reputaciju u danskoj literaturi. Njegove predenjene pesme su u to vreme bile u ustima ljudi. U svojim vinjetama danskim pesnicima sam tako otpevao o njemu koga su moji savremeni zaboravili: Vretena zveckaju, točkovi se okreću, Okreću se pesme; Pesme koje mladost peva soo
Predlog knjige - Istinita prica
"Idi sada", reče ona, "uz obalu reke prema kući. Ako će otac umreti ovaj put, tada ćeš sresti njegovog duha." Moja anksioznost i strepnja mogu se zamisliti: - Ja sam bio tako pun sujeverja i čija je mašta bila tako lako uzbuđena. "A nisi ništa upoznao, zar ne?" pitao sam majku kad sam se vratio kući. Uveravao sam je, otkucavajućim srcem, da je nemam. Moj otac je umro treći dan nakon toga. Njegovo leš je ležao na krevetu: zato sam spavao s majkom. Cvrčak je cvrkutao cijelu noć. "On je mrtav", rekla je moja majka obraćajući se; "Ne trebate ga zvati. Ledena devica ga je dovela." Razumeo sam šta ona misli. Sjetio sam se da je pred zimu, kada su se naša prozorska stakla smrznula, moj otac pokazao na njih i pokazao nam figuru devojke sa ispruženim rukama. "Došla je po mene", rekao je on u šali. A sada, kad je ležao mrtav na krevetu, moja se majka setila toga, i to je okupiralo i moje misli. Sahranjen je u crkvi svetog Knuda, kod vrata na levoj strani koja dolaze od oltara. Moja baka sadila je ruže na njegov grob. Tu su sada na istom mestu dva groba stranaca, a trava takođe zeleni na njima. Nakon očeve smrti bio sam u potpunosti prepušten samom sebi. Moja majka je izašla da se pere. Sama sam doma kod svog malog teatra, izrađivala odjeću za lutke i čitala predstave. Rečeno mi je da sam uvek bio čist i lepo obučen. Odrastao sam; kosa mi je bila duga, svetla i skoro žuta, a ja sam uvek bosonog glave. U našem kraju je stanovala udovica sveštenika, Madam Bunkeflod, sa sestrom njenog preminulog muža. Ova gospođa mi je otvorila svoja vrata, a njena je bila prva kuća koja je pripadala obrazovanom razredu u koji sam ljubazno primljena. Pokojni sveštenik je pisao pesme i stekao reputaciju u danskoj literaturi. Njegove predenjene pesme su u to vreme bile u ustima ljudi. U svojim vinjetama danskim pesnicima sam tako otpevao o njemu koga su moji savremeni zaboravili: Vretena zveckaju, točkovi se okreću, Okreću se pesme; Pesme koje mladost peva soo