Nedelja 22 mart 2020 godine na RTS 1 u 18.55h emitovana je nova emisija kviza Slagalica.
Predlog knjige - Istinita prica
U ponedeljak ujutro, 5. septembra 1819. godine, prvi put sam video s visina Frederiksburga u Kopenhagenu. Na ovom mestu sam se odvezao od kočije i sa svojim malim snopom u ruci ušao u grad kroz dvorište dvorca, dugu uličicu i predgrađe. Veče pre mog dolaska pamtim po izbijanju takozvane Jevrejske svađe koja se proširila mnogim evropskim zemljama. Čitav grad je bio u zbrci [Fusnota: Ova izuzetna smetnja čini lep incident u Andersonovom romansu "Samo fiddler". - M. H.]; svako telo je bilo na ulicama; buka i grom u Kopenhagenu daleko su premašili, prema tome, bilo kakva ideja koja mi je stvorila maštu iz tog, tadašnjeg, mene velikog grada. Sa jedva deset dolara u džepu, pretvorio sam se u malu javnu kuću. Moja prva titula bila je u pozorištu. Obilazio sam ga mnogo puta; Pogledao sam do njegovih zidova i gledao ih gotovo kao dom. Jedan od prodavača računa, koji je svakodnevno lutao ovuda, posmatrao me i pitao me da li imam račun. Bila sam toliko potpuno nepoznata prema svetu, da sam mislila da čovek želi da mi ga pruži; Stoga sam prihvatio njegovu ponudu sa zahvalnošću. Zamišljao je da se ismevam iz njega i bio je besan; tako da sam se uplašio i požurio sa mesta koje je meni najdraže u gradu. Malo sam zamislio da će deset godina posle toga biti predstavljen moj prvi dramski komad i da bih na taj način trebao nastupati pred danskom javnošću. Sledećeg dana sam se obukao u odeću za potvrdu, niti su čizme zaboravljene, mada su, ovoga puta, prirodno bile ispod mojih pantalona; i na taj način, u svom najboljem odeću, sa šeširom koji mi je pao pola iznad očiju, požurio sam da predstavim svoje uvodno pismo plesači, Madam Schall. Pre nego što sam zazvonio na zvono, pao sam na kolena pred vratima i molio Boga da ovde nađem pomoć i podršku. Sluškinja je sišla niz stepenice sa košem u ruci; nasmešila mi se ljubazno, podarila mi veštinu (danski) i spotaknula se. Iznenađena, pogledala sam u nju i novac. Imao sam potvrdno odelo i mislio sam da moram da izgledam vrlo pametno. Kako je onda mogla misliti da želim prositi? Pozvao sam je za njom. "Čuvaj, zadrži!" rekla mi je zauzvrat i otišla.
Predlog knjige - Istinita prica
U ponedeljak ujutro, 5. septembra 1819. godine, prvi put sam video s visina Frederiksburga u Kopenhagenu. Na ovom mestu sam se odvezao od kočije i sa svojim malim snopom u ruci ušao u grad kroz dvorište dvorca, dugu uličicu i predgrađe. Veče pre mog dolaska pamtim po izbijanju takozvane Jevrejske svađe koja se proširila mnogim evropskim zemljama. Čitav grad je bio u zbrci [Fusnota: Ova izuzetna smetnja čini lep incident u Andersonovom romansu "Samo fiddler". - M. H.]; svako telo je bilo na ulicama; buka i grom u Kopenhagenu daleko su premašili, prema tome, bilo kakva ideja koja mi je stvorila maštu iz tog, tadašnjeg, mene velikog grada. Sa jedva deset dolara u džepu, pretvorio sam se u malu javnu kuću. Moja prva titula bila je u pozorištu. Obilazio sam ga mnogo puta; Pogledao sam do njegovih zidova i gledao ih gotovo kao dom. Jedan od prodavača računa, koji je svakodnevno lutao ovuda, posmatrao me i pitao me da li imam račun. Bila sam toliko potpuno nepoznata prema svetu, da sam mislila da čovek želi da mi ga pruži; Stoga sam prihvatio njegovu ponudu sa zahvalnošću. Zamišljao je da se ismevam iz njega i bio je besan; tako da sam se uplašio i požurio sa mesta koje je meni najdraže u gradu. Malo sam zamislio da će deset godina posle toga biti predstavljen moj prvi dramski komad i da bih na taj način trebao nastupati pred danskom javnošću. Sledećeg dana sam se obukao u odeću za potvrdu, niti su čizme zaboravljene, mada su, ovoga puta, prirodno bile ispod mojih pantalona; i na taj način, u svom najboljem odeću, sa šeširom koji mi je pao pola iznad očiju, požurio sam da predstavim svoje uvodno pismo plesači, Madam Schall. Pre nego što sam zazvonio na zvono, pao sam na kolena pred vratima i molio Boga da ovde nađem pomoć i podršku. Sluškinja je sišla niz stepenice sa košem u ruci; nasmešila mi se ljubazno, podarila mi veštinu (danski) i spotaknula se. Iznenađena, pogledala sam u nju i novac. Imao sam potvrdno odelo i mislio sam da moram da izgledam vrlo pametno. Kako je onda mogla misliti da želim prositi? Pozvao sam je za njom. "Čuvaj, zadrži!" rekla mi je zauzvrat i otišla.