Petak 8.maj 2020 godine na RTS 1 u 18.55h emitovana je nova emisija kviza Slagalica.
Predlog knjige - Istinita prica
U javnosti postoji moć koja je jača od svih kritičara i kritika. Osetio sam kako stojim kod kuće na čvršćem tlu i moj duh je ponovo imao trenutke u kojima je podigao krila za let. U ovoj izmeni osećanja između veselja i lošeg humora, napisao sam svoj sledeći roman, „O. T.,“ koji mnogi ljudi u Danskoj smatraju svojim najboljim delom; - procenu koju sebi ne mogu dodeliti. Sadrži karakteristične karakteristike gradskog života. Moje prve priče pojavile su se pre "O. T;" ali ovo nije mesto na kome se može govoriti o njima. Upravo sam u to vreme osetio snažan mentalni impuls za pisanjem i verovao sam da sam svoj istinski element pronašao u pisanju romana. Sledeće godine 1837. objavio sam „Samo fiddler“, knjigu koja je sa moje strane bila duboko promišljena i čiji detalji su se izronili na papir. Moj dizajn je bio da pokažem da talenat nije genijalan, i da ako se oduzme sunce sreće, to mora ići na zemlju, mada bez gubitka plemenitije, bolje prirode. I ova knjiga je imala svoje partizane; ali kritičari mi ipak ne bi preporučili nikakvo ohrabrenje; zaboravili su da dečak sa godinama postaje čovek, i da ljudi mogu da steknu znanje na drugačiji način. Nisu se mogli odvojiti od starih unapred shvaćenih mišljenja.
Predlog knjige - Istinita prica
U javnosti postoji moć koja je jača od svih kritičara i kritika. Osetio sam kako stojim kod kuće na čvršćem tlu i moj duh je ponovo imao trenutke u kojima je podigao krila za let. U ovoj izmeni osećanja između veselja i lošeg humora, napisao sam svoj sledeći roman, „O. T.,“ koji mnogi ljudi u Danskoj smatraju svojim najboljim delom; - procenu koju sebi ne mogu dodeliti. Sadrži karakteristične karakteristike gradskog života. Moje prve priče pojavile su se pre "O. T;" ali ovo nije mesto na kome se može govoriti o njima. Upravo sam u to vreme osetio snažan mentalni impuls za pisanjem i verovao sam da sam svoj istinski element pronašao u pisanju romana. Sledeće godine 1837. objavio sam „Samo fiddler“, knjigu koja je sa moje strane bila duboko promišljena i čiji detalji su se izronili na papir. Moj dizajn je bio da pokažem da talenat nije genijalan, i da ako se oduzme sunce sreće, to mora ići na zemlju, mada bez gubitka plemenitije, bolje prirode. I ova knjiga je imala svoje partizane; ali kritičari mi ipak ne bi preporučili nikakvo ohrabrenje; zaboravili su da dečak sa godinama postaje čovek, i da ljudi mogu da steknu znanje na drugačiji način. Nisu se mogli odvojiti od starih unapred shvaćenih mišljenja.