Cetvrtak 14.maj 2020 godine na RTS 1 u 18.55h emitovana je nova emisija kviza Slagalica.
Predlog knjige - Istinita prica
"Nećete se sastati sa njom", reče kapetan, "jer je trenutno u poseti Norveškoj." "Vratiće se dok sam ja tu", rekao sam u šali; „Uvek imam sreće na svojim putovanjima i ono što najviše želim uvek se ostvari. „Teško, međutim, ovog puta,“ rekao je kapetan. Nekoliko sati nakon toga prišao mi je smijući se, sa spiskom novopristiglih putnika u ruci. "Srećni momci", rekao je naglas, "vi imate sreću sa sobom; gospođica Bremer je ovde i plovi s nama do Stokholma." Prihvatio sam to kao šalu; pokazao mi je spisak, ali još uvek sam bio nesiguran. Među novim dolascima, nisam video nikoga ko liči na autore. Večer je nastupila i oko ponoći smo bili na velikom jezeru Vener. Pri izlasku sunca hteo sam da pogledam ovo opsežno jezero, čije se obale jedva mogu videti; i u tu svrhu sam napustio kabinu. U trenutku kada sam to učinio, isto je uradila i druga putnica, dama ni mlada ni stara, umotana u šal i ogrtač. Sama sam pomislila, ako je gospođica Bremer na brodu, to mora biti ona i pala sam u diskurs s njom; odgovorila je uljudno, ali još uvek udaljeno, niti bi direktno odgovorila na moje pitanje da li je autorica proslavljenih romana. Pitala je za moje ime; bila je upoznata s tim, ali priznala je da nije pročitala nijedno moje delo. Zatim je pitala da li imam neke od njih sa sobom, a ja sam joj pozajmio kopiju "Improvizatora", koju sam odredio za Beskov. Odmah je nestala sa količinama i ponovo nije bila vidljiva celo jutro.
Predlog knjige - Istinita prica
"Nećete se sastati sa njom", reče kapetan, "jer je trenutno u poseti Norveškoj." "Vratiće se dok sam ja tu", rekao sam u šali; „Uvek imam sreće na svojim putovanjima i ono što najviše želim uvek se ostvari. „Teško, međutim, ovog puta,“ rekao je kapetan. Nekoliko sati nakon toga prišao mi je smijući se, sa spiskom novopristiglih putnika u ruci. "Srećni momci", rekao je naglas, "vi imate sreću sa sobom; gospođica Bremer je ovde i plovi s nama do Stokholma." Prihvatio sam to kao šalu; pokazao mi je spisak, ali još uvek sam bio nesiguran. Među novim dolascima, nisam video nikoga ko liči na autore. Večer je nastupila i oko ponoći smo bili na velikom jezeru Vener. Pri izlasku sunca hteo sam da pogledam ovo opsežno jezero, čije se obale jedva mogu videti; i u tu svrhu sam napustio kabinu. U trenutku kada sam to učinio, isto je uradila i druga putnica, dama ni mlada ni stara, umotana u šal i ogrtač. Sama sam pomislila, ako je gospođica Bremer na brodu, to mora biti ona i pala sam u diskurs s njom; odgovorila je uljudno, ali još uvek udaljeno, niti bi direktno odgovorila na moje pitanje da li je autorica proslavljenih romana. Pitala je za moje ime; bila je upoznata s tim, ali priznala je da nije pročitala nijedno moje delo. Zatim je pitala da li imam neke od njih sa sobom, a ja sam joj pozajmio kopiju "Improvizatora", koju sam odredio za Beskov. Odmah je nestala sa količinama i ponovo nije bila vidljiva celo jutro.